Uporaba dokumenata u radu s osobama s demencijom (HR)

Uporaba dokumenata u radu s osobama s demencijom

Isječci iz novina, pisma, razglednice, čestitke, skice i certifikati mogli bi pomoći osobama s demencijom i podsjetiti ih tko su bili, kamo su putovali, što su postigli te mogu biti korisni za vođenje sesija prisjećanja.

Kako nam uporaba dokumenata u radu s osobama s demencijom može koristiti?

Dokumenti su opipljivi predmeti koji mogu izmamiti snažne uspomene.
Poticanje netaknutih sjećanja i razgovora mogu poboljšati odnos osoba s demencijom s njihovim obiteljima i njegovateljima.
U konačnici, to može poboljšati kvalitetu skrbi za osobe s demencijom.

Aktivnosti:

1. Gdje pronaći dokumente za prisjećanje?

1. Gdje pronaći dokumente za prisjećanje?

Što se time postiže?

Dokumenti mogu biti korisni u okviru aktivnosti prisjećanja, no nekada ih može biti teško pronaći, na primjer, ako ih osoba s demencijom ili njegova/njezina obitelj nije sačuvala jer nisu prepoznali njihovu potencijalnu vrijednost. U tom smislu, arhivi mogu ponuditi dokumente koje pojedinci više ne posjeduju: projektnu dokumentaciju kuće, evidencije udruga, arhivi tvrtki, lokalne novine (reklame, pozivnice za vjenčanje, unaprijeđenja, nagrade...) i ponuditi ih u digitalnom obliku.

AKTIVNOST

Preuzmite PDF s aktivnostima:

GDJE PRONAĆI POVIJESNE DOKUMENTE?.pdf

Što mogu biti dokumenti za prisjećanje?

Radni vijek: nagrade, priznanja, certifikati, posjetnice, ulaznice ili letci s poslovnih putovanja...
Slobodno vrijeme: ulaznice ili letci s događanja ili praznika, razglednice, suveniri...
Hobiji: novinski isječci o sportu, naslovnice albuma, certifikati sa skijaških utrka ili natjecanja u plivanju, članske iskaznice...
Školovanje: diplome, svjedodžbe, stranice iz udžbenika ili bilježnica...
Obitelj i prijatelji: razglednice, rođendanske čestitke, rodni ili vjenčani listovi, pozivnice za rođendanske proslave ili vjenčanja...
Članci i oglasi iz novina koji se poklapaju s interesima osobe s demencijom

Gdje mogu pronaći dokumente za prisjećanje?

u obiteljskoj kući
u susjedovoj kući
u starim novinama i časopisima
u lokalnim arhivima ili muzejima
na internetu
u trgovinama u susjedstvu
u školi koju je osoba s demencijom pohađala
na bivšem radnom mjestu osobe s demencijom
u udruzi u koju je osoba s demencijom bila učlanjena
... i na mnogim drugim mjestima

Što će nam biti potrebno?

zbirke dokumenata za prisjećanje osobe s demencijom ili njezine obitelji (npr. certifikati sa skijaških utrka, vjenčanja, suveniri s putovanja, osobne iskaznice, potvrde o majstorskom ispitu, počasti, ulaznice za koncerte, rođendanske čestitke)
dokumenti preuzeti iz ponude lokalnih ili regionalnih institucija – većina njih morat će se digitalizirati prije uporabe
važni dokumenti preuzeti s interneta

Teme za razmišljanje

Kako biste se mogli baviti ovom aktivnošću, trebali biste se prvo upoznati sa životnom pričom osobe s demencijom.
Možda ćete trebati isprobati nekoliko tema prije nego što nađete one koje najviše potiču osobu s demencijom.
Promatrajte reakciju osobe s demencijom kako biste razumjeli kakav učinak određena aktivnost ima na njega/nju.

Izvori

Europeana (all EU-languages) - Europe’s digital cultural heritage

Austrian National Library, Newspapers

Austrian National Library, Postcard Collection

ETH Zürich e-pics - platform for images, photographs and illustrations

Drugi nacionalni ili regionalni arhivi i knjižnice

2. Kako odabrati dokumente za prisjećanje?

2. Kako odabrati dokumente za prisjećanje?

Što se time postiže?

Odabir dokumenata koji su važni osobi s demencijom može potaknuti prisjećanje i pozitivnu komunikaciju s drugima. S druge strane, osobe s demencijom mogu biti preopterećene kada ih se suoči s previše vizualnih podražaja, stoga je važno selektivno odabrati određeni broj stvari koje ćete predstaviti osobi svaki put. Korisno je birati dokumente koji nemaju puno teksta i koje se može razumjeti samo promatranjem (na primjer jer imaju lako prepoznatljiv grafički dizajn).

AKTIVNOST

Preuzmite PDF:

KAKO ODABRATI POVIJESNE DOKUMENTE?.pdf

Prvi korak: Razmislite kakva sjećanja želite prizvati?

Želim li prizvati sjećanja o djetinjstvu, obitelji, poslu, slobodnom vremenu ili značajnim događajima u životu osobe s demencijom?
Uzmite u obzir: što su dokumenti za prisjećanje, što mogu biti dokumenti za prisjećanje za osobu s demencijom s kojom radim? Postoji li nešto što vam osoba s demencijom stalno spominje u razgovorima? Padaju li vam na pamet dokumenti za prisjećanje koji bi obuhvatili tu temu?

Korisni savjeti:

Izaberite dokumente koji su značajni za osobu s demencijom i povezani s autobiografskim događajeme the disease.

Drugi korak: Početak – gdje mogu pronaći dokumente za prisjećanje u svojoj regiji?

Počnite s obitelji, prijateljima i kolegama – gotovo svatko ima malu privatnu zbirku dokumenata za prisjećanje.
Zatim se raspitajte što se nudi u online zbirkama u vašoj regiji. Ako tražite nešto određeno, raspitajte se u ustanovama koje imaju veze s određenom temom, npr. udruge, općinski arhiv, tvrtke itd. Kad god se raspitujete, jasno dajte do znanje da ne želite odnijeti dokumente, nego ih samo fotografirati.

Treći korak: Odaberite dokumente za prisjećanje

Kada ste odabrali temu i pronašli neke dokumente, kako odlučiti koji od njih su najprikladniji za osobu s demencijom?

Zapitajte se:

Jesu li zanimljivi i značajni za život osobe s demencijom?
Jesu li lako prepoznatljivi za osobu s demencijom? Uzmite u obzir vizualni kontrast, rezoluciju, količinu teksta, prisutnost vizualnih znakova koje pomažu u prepoznavanju.
Ako nisu, možete li poboljšati grafiku dokumenta (npr. biranjem jednog detalja, uređivanjem, stavljanjem u kontekst pomoću drugog dokumenta ili fotografije?).

Što će nam biti potrebno?

Razmislite: što su dokumenti za prisjećanje, što mogu biti dokumenti za prisjećanje za osobu s demencijom s kojom radim?
Razmislite o onome što ste već pokrili fotografijama – mogu li dokumenti za prisjećanje pokriti teme za koje niste mogli pronaći fotografije? Mogu li dokumenti za prisjećanje još bolje pokriti neke teme?

Teme za razmišljanje

Kada koristimo riječ „dokument“, možemo misliti na niz predmeta, uključujući na primjer rođendanske čestitke, članske iskaznice, memorandume... Nemojte misliti isključivo na dokumente s puno teksta.
Promatrajte reakcije osobe s demencijom na izabrani dokument: je li važan za tu osobu? Je li aktivnost ili tema jasno prikazana?
Koje se teme mogu pokriti dokumentima za prisjećanje – možda još bolje nego fotografijama? npr. diploma umjesto slike s dodjele diploma?

3. Kako nabaviti dokumente i pripremiti ih za učitavanje u BooM-Box?

BILJEŠKE ZA EDUKATORE

BILJEŠKE ZA DJELATNIKE GALERIJA, KNJIŽNICA, ARHIVA I MUZEJA

BILJEŠKE ZA NJEGOVATELJE

BILJEŠKE ZA NJEGOVATELJE

Koje teme možete uključiti?

Za osobe s demencijom nije neobično za imaju omiljenu priču kojoj se neprestano vraćaju. Priča se često odnosi na vrijeme kada se osoba osjećala posebno sretno ili ponosno. Poruka iza te priče može biti da osobi sada nedostaje osjećaj identiteta i svrhe. Pokušajte potražiti dokumente kao što su:

Radni vijek: nagrade, počasti, certifikati, posjetnice...
Slobodno vrijeme: ulaznice s događanja ili praznika, razglednice, suveniri..
Hobiji: isječci iz sportskih novina, naslovnice albuma, krojački papiri...
Školovanje: diplome, stranice iz školskih udžbenika ili bilježnica...
Obitelj: razglednice, rođendanske čestitke, rodni ili vjenčani listovi...
Članske iskaznice

Možete kontaktirati lokalni arhiv ili muzej i istražiti mogu li vam ponuditi neke dokumenate o temi koja vas zanima.

Kako komunicirati s osobom s demencijom

Kada pokazujete fotografije osobi s demencijom, trebali biste potaknuti razgovor, ali izbjegavati izazivanje frustracije zbog problema s pamćenjem.

Unaprijed razmislite kako želite započeti raspravu o određenoj temi. Izbjegavajte ulaziti u previše detalja, koristite općeniti vokabular. Ne morate spominjati određene događaje, možete govoriti o nekoj temi općenito.
Ne pitajte „Sjećate li se kada...?“ Zato što su takva pitanja podsjetnik na izgubljena sjećanja.
Bolje je započeti razgovor i dopustiti osobi da se uključi. Umjesto postavljanja pitanja, pokušajte započeti s „U to vrijeme bilo je...“
Dijeljenje vlastitih uspomena može dati nagovještaj o drugim stvarima o kojima ćete razgovarati i može pomoći osobi da se opusti i lakše se prisjeti svojih sjećanja, bez straha da će se zabuniti ili zaboraviti.

Na što obratiti pažnju pri radu s osobom s demencijom koristeći fotografije?

Nisu sva sjećanja sretna i može biti rizično pobuđivati sjećanja bez ikakve ideje o tome što bi moglo isplivati na površinu. Ali ako osoba postane emotivna na drugačiji način, to nije nužno loša stvar.

Promatrajte reakcije osobe s demencijom na slike koje joj pokazujete: djeluju li?
Budite fleksibilni i spremni promijeniti plan ako shvatite da fotografije koje koristite ne uspijevaju potaknuti osobu s demencijom na prisjećanje.
Slušajte osobu s ljubaznošću i razumijevanjem.
Nakon slušanja, pokušajte dati pozitivnu povratnu informaciju. Možete reći nešto poput „Jako ste hrabri što ste se s tim suočili. Uspjeli ste se nositi s tim iako je bilo teško.“
Ne morate uvijek usmjeravati osobu na sretnije teme, osim ako vidite da situacija postaje previše stresna za osobu. Mnogo osoba same sebe udalje od loših sjećanja u procesu pričanja priče.
Čak i tužna sjećanja mogu biti dobra – izostavili bismo vrlo velike dijelove života kad bismo izbjegavali sav sadržaj koji bi mogao biti neugodan.
Prije nego što odete, ostanite s osobom još malo i usmjerite je na ugodniju temu ili sjećanje kako biste joj podigli raspoloženje.